Tragovi u vremenu
Tragovima sevdaha i sevdalinki
Kraj pendžera Jusuf stari
kahvu srče, čibuk žari
gleda šeher grad.
I sjeća se davnih dana
onog vakta i zemana,
kad je bio mlad.
K'o jelen je nekad bio
konje jah'o, vino pio
Jusuf soko siv.
S djevojkama sevdisao
uz šargiju pjevat znao
kao niko živ.
O mladosti, zlatni dani
đulistane poharani
divan li si, haj !
Đul-beharo ime slatko
Zehro, Šuhro, Lejlo, Hatko
vaj, sevdahu, vaj!
Šta je Život, dva koraka
od avlije do sokaka
kratak kaljav put?
niz bradu mu suza vrela
kanu na dlan žut.
I evo prođe mnogo godina od kako prvi put čuh za ovu pijesmu,nekako čudnu,a čudna mi je bila, jer sam bio gotovo dječarac.
Bilo je lijepo biti u društvu starijih komšija ,znali su se šaliti, ali znalo je tu biti i žučnih rasprava, što o sportu ili poslu, ali znalo se nekada i tugovati,jer uvijek se neko spremao na ahiret, ili je već bio otišao!
Život je prolazio i mnogi su se preselili,mnogi dragi ljudi,mnogi kojima je jedan takav izlaz ,bio i jedini, I hvala dragom Bogu da postoji.....čovijek se zamisli i razmišlja!
,,Ni prvi, ni posljednji,,....kazao bi netko.
Ali nekako, sve više shvaćam da ovo vrijeme koje provodimo na ovom dunjaluku, je kao posudito i da stvarno ništa nije bitno.
Smiješna stvar je to, da insan od onog trenutka kad se rodi, može biti samo stariji,nikako mlađi,a nasmješnija stvar, u svoj toj ironiji je ta, da to shvatiš tek kad je već kasno, i kad te prođe sve.
Eto shvatio je i rahmetli-Jusuf....odavno ga više nema...
nek mu je rahmet !
Kažu da je živio negdje gore na Grabu, iznad Šehera........
Ko mu spjeva pjesmu? I da li ju je on možda sam sebi spjevao?
,,Ni prvi ni posljednji,,
Ah meraka, u večeri rane! sazlija : Asim Hodžić
,, RAJSKI CVIJET ,,
Ljiljan, zambak ili krin
Ljiljan,zambak, poznatiji i kao krin, je vejrovatno jedini cvijet na svijetu koji u sebi objedinjuje vladarsko, dostojanstveno držanje, strastveni, gotovo opojni miris, a ipak uspijeva da zadrži i svoju urođenu nježnost i nevinost.
Baš zbog ovakvih svojih karakteristika, ljiljani su oduvek važili za simbol milosrđa i bezuslovne ljubavi. Pored očigledne ljepote kojom prosto zrači gotovo svaki predstavnik ove vrste, u direktnoj su vezi i sa nadom, vjerom, plodnošću i rađanjem. Zato i ne čudi što se upravo za ljiljan često koristi i naziv "rajski cvijet".
Ljiljani su danas podjednako zastupljeni u gotovo cijelom svijetu - ima ih i u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi, iako je istorijska činjenica da su za ovaj cijvet dobro znali i stari grci, rimljani i egipćani. Simbolika je, uprkos vremenu, ostala ista.
Beskrajna dobrota, sreća, besmrtnost i spasenje, sve ovo spada u "nadležnost" ljiljana. U staroj Grčkoj bio je posvećen Zevsovoj saputnici i vrhovnoj boginji Heri, zaštitnici braka i potomstva.
PRONAĐI ME !!
Pronađi me na izvoru moje rijeke, sto jeca,
Saznat ćeš da ona pamti, sve što me na tebe podsjeća.
Pronađi me, s vjetrom koji nam sjećanje valja,
Tamo gdje nebo se otvara a povez na oči stavlja.
Pronađi me u ognju strasti, gdje gori duša moja
Ne gledaj iza sebe, i pusti da se njiše kosa tvoja.
Pronađi zoru da ti šapne, koji putevi vode ka meni.
Ona će ti reći da moj lik još uvijek, lebdi negdje u sjeni.
Pronađi me dok kiše peru jesenje lišće i grane,
Dok topli zagrljaj zimi ne izliječi, sve boli i rane.
Pronađi me do proljeća, koje budi mirisne zore.
Mujo Bajagilović JO_MU PRONADJI ME
DAJAK
Tankim špicem, čamac vodu siječe,
nit` se sporo, nit` se brzo kreće,
taman nako, kako..srce želi,
,,vrbasli boji,, duša se veseli.
Haj!...Vrbasu,vodo bistra,vodo hladna.
Imal drage...dal` je draga sama...
Dal` se na`me, ona sada ljuti,
što joj dajak...pamet momku muti?
Snažan momak... upro``!
......čamac goni.
U jednu dušu, stopili se oni.
Moj dajaku,moj sevdahu,
Ah,moj čamcu`...
skriven u vrbaku,
što te vrbe, od očiju kriju,
nježno miju, a bukovi biju !!!
Samir Hotilovac...DAJAK
VRBAS
Ispod Zec planine,
sve kroz brda i doline,
huči-grmi, melje-stenje,
lomi drvlje i kamenje.
Vrbas rjeka, muškog roda,
ledena mu, ko" led voda,
ni kanjonski kamen ljut,
nemože mu stat" na put.
Cilj mu Šeher, do limana,
i Ilidža, druga strana.
Tu zastane, odmori se,
sa Šeherom ,ponosi se.
Onda hrli sestri Savi,
gdje ih čeka Dunav plavi,
vjekovima ista ruta,
pa nemože da zaluta !!
Senad -Magla Maglić.....VRBAS
NOĆ NAD ŠEHEROM
Mjesec se noćas,
ko lopov skriva,
za oblake i krošnje...
srebrnom srmom,
oboji Šeher
u srebrne srmine boje...
I srmom će se svojom,
prosut po Vrbasu,
na bukove i plićake,
da miluje kamene skute,
obale i vrbake....
I usnut će srebrna čaplja,
što doručak svoj lovi ,
srebrnu granu mlade vrbe,
gdje otrgnuta vjetrom,
Vrbasom plovi....
I cvrčci će sevdalinku pjevat,
do ranih jutanjih sati,
a ,,vila Šeherska,,
kosu će plesti,
i na Šotorovcu,
od sevdaha umirati...
* Šotorovac- tajno vrelo u samoj rijeci Vrbas
Samir Hotilovac...NOĆ NAD ŠEHEROM
NOSTALGIJA
Snjeg je, zima okvala dušu.
Guste magle oko mene svuda,
Vrbasa bi da ugasim sušu,
Ja još uvjek vjerujem u čuda !
I dalje blijede uspomene mile,
Ja ih više čuvati ne mogu,
lijepe li su to godine bile,
zato molbu upućujem bogu.
Nedaj vrjeme sjećanja da briše,
životima našim > biiti< još ona daju,
nek nam sunce,
sine poslije kiše,
barem sada, kada smo pri kraju !
2//4//2016// Senad-Magla Maglić USPOMENE I SJEĆANJA
